Lisičarka (Cantharellus cibarius) je delikatesna pečurka, može se konzumirati i u sasvim sirovom stanju. Meso Lisičarke je čvrsto, belo, miriše najčešće na kajsije, ali i na biber. Lisičrka poseduje izuzetna lekovita svojstva, zbog kojih se sve više ceni. Lisičarka je bogata vitaminima A, B, C i D2. Lisičarka nije previše ljuta, pogodna je za marinade, gulaše, čorbe, odlično se kombinuje sa jajima. Lisičarka je odlična i sirova kao salata uz dodatak malo soli i maslinovog ulja.
Lisičarka se u ponudi nalazi cela i suva. Cela zadržava prepoznatljiv levkast oblik i žućkastu boju, pa se koristi tamo gde je pečurka vidljiva u jelu. Suva lisičarka ima izraženiju aromu i zauzima znatno manje prostora pri čuvanju.
Lisičarka raste od leta do kasne jeseni, najčešće u četinarskim i mešovitim šumama. Prepoznatljiva je po tome što nema prave listiće ispod šešira, već nabore koji se spuštaju niz dršku. Zahvaljujući sušenju i zamrzavanju dostupna je tokom cele godine.