Vrganj (Boletus edulis) je poznat i kao „kralj pečurki“ i jedna je od najkvalitetnijih i vrlo ukusnih pečurki našeg podneblja. Ukus vrganja podseća na orahe, a miris je specifičan i po njemu ga nazivamo „vrganjski“. U kulinarstvu se koristi celo telo vrganja koje je kod mladih primeraka tvrdo i jedro. Vrganj je pogodan za pripremu čorbi i raznih vrsta jela i sosova. Gotovo da nema sosa u koji se ne bi uklopio vrganj, bilo da se priprema za mesna ili riblja jela kao i testenine.
U ponudi se vrganj nalazi u nekoliko oblika, prilagođenih različitim načinima pripreme. Celi vrganj zadržava prepoznatljiv izgled i najbolje se pokazuje u jelima gde je pečurka vidljiva na tanjiru. Kocka je pogodna za čorbe, rižota i nadeve, jer se ujednačeni komadi ravnomerno kuvaju. Laminat, sečen na tanke listove, brzo otpušta aromu pa odgovara sosovima i testeninama, dok su kape najmesnatiji deo pečurke, cenjen zbog čvrste teksture.
Vrganj raste od kasnog proleća do jeseni, a najkvalitetniji primerci beru se posle letnjih kiša. Zamrzavanje i sušenje omogućavaju da ista sirovina bude dostupna tokom cele godine.